Procena vaših zdravstvenih ograničenja i vježbanja
Test fitnesa, poznat i kao procena fitnesa, sastoji se od serije vježbi koji pomažu u procjeni zdravlja i fizičkog statusa pojedinca.
Postoji širok spektar standardizovanih testova koji se koriste za ove ispite, od kojih se neki koriste u medicinske svrhe (da bi se osiguralo da osoba može tolerisati aktivnost), a druge da utvrdi da li je osoba kvalifikovana za učešće (kao što je sa vojskom test borbene gotovosti ).
U svrhu opšteg zdravlja i fitnesa, takva ispitivanja se smatraju početnim mestom za izradu odgovarajućeg programa vežbi . Namijenjeni su da osiguraju da osoba neće biti u opasnosti od štete i osigurati predavaču neophodne uvide za uspostavljanje jasnih i efikasnih ciljeva fitnessa.
1 - Procena vaše zdravstvene istorije
Prije započinjanja bilo kakvog novog programa vežbe, dobra je ideja da podijelite svoju istoriju bolesti sa trenerom i da dobijete neophodne saglasnosti od svog doktora kako biste nastavili.
Većina trenera i stručnjaka za fitness će koristiti jedan ili više alata za određivanje osnovnog zdravlja klijenta. Oni mogu uključivati:
- Vitalna merenja znakova, uključujući visinu, težinu, srčani uticaj na odmaranje (RHR), i opušteni krvni pritisak (RBP)
- PAR-Q (upitnik o spremnosti za fizičku aktivnost) koji se sastoji od sedam ili više pitanja vezanih za vašu zdravstvenu istoriju
2 - Testiranje kompozicije tela
Sastav tela opisuje različite komponente (mišiće, kost, mast) koje čine ukupnu telesnu težinu osobe. Najčešće metode za procenu sastava tela uključuju:
- Indeks telesne mase (BMI) , izračun telesne masti na osnovu visine i težine
- Merenja kože s klipovima da bi se procenilo koliko je telesna mast koža u odnosu na normalne vrednosti u opštoj populaciji
- Analiza bioelektrične impedanse (BIA) u kojoj se električni signal šalje iz metalnih elektroda kroz stopala na noge i stomak kako bi se procenila telesna kompozicija
3 - Kardiovaskularna ispitivanja izdržljivosti
Testiranje kardiovaskularnog izdržavanja meri koliko efikasno srce i pluća rade za snabdevanje kiseonikom i energijom u telu tokom fizičke aktivnosti. Među tri najčešće metode mjerenja izdržljivosti:
- 12-minutni probni test koji se izvodi na treadmill-u i upoređuje osnovne vrednosti srca i disanja sa post-vježbanjem srca i stopama disanja
- VO2 maksimalno testiranje koje se takođe vrši na treadmillu i koristi uređaj za disanje za merenje maksimalne brzine potrošnje kiseonika tokom aktivnosti
- Ispitivanje stresa koji se vrši i na traktu i uključuje upotrebu elektrokardiograma (EKG) i manžetnog krvnog pritiska za merenje vitalnih znakova tokom vežbanja
Stacionarni motori takođe se često koriste. Neki treneri će modifikovati testove i koristiti različite vrste vežbi (uključujući sit-up i push-up) kako bi procenili nivo stresa vežbanja.
4 - Ispitivanje mišićne snage
Ispitivanje čvrstoće mišića meri maksimalnu količinu sile koju mišićna grupa može vršiti istovremeno, dok ispitivanje izdržljivosti meri vremensku dužinu vremena koju mišićna grupa može ugovoriti pre nego što umre.
Rezultati se upoređuju sa rezultatima ispitanika istog pola i sličnog doba. Upoređivanje daje treneru osnovnom osnovu kojom se preporučuje odgovarajuće vrste vežbi.
Vježbe koje se standardno koriste uključuju ispitivanje propuštanja i ispitivanje jačine jezgra i stabilnost , između ostalog.
5 - Testiranje fleksibilnosti
Merenje fleksibilnosti određenih zglobova je od pomoći u proceni slabosti mišića, posturalnih disbalansa i ograničenja u dometu kretanja. Postoji niz načina za merenje fleksibilnosti, uključujući:
- Ispitivanje fleksibilnosti sjedišta i dijela koje se koristi za merenje stezanja u mišićima donjih leđa i mišićima
- Test fleksibilnosti ramena koji procenjuje fleksibilnost i pokretljivost ramena zglobova